Zagrebačka Panorama« iz 1961. godine, prema Mudrinjak Damiru, »POVIJEST PARKA MAKSIMIRA«, 1982., o parobrodu Grad Zagreb

Za vedriju i raznolikiju zabavu poznati tadašnji sesvetski načelnik, a kasnije dugoselski narodni zastupnik Marko Mileusnić nabavio je za jezero u parku Maksimir mali parobrod na petroljski pogon. Očito je tomu pogodovala maštovitost, budući da drvene lađice više nisu bile odviše atraktivne.
Dolazak tog parobroda u Zagreb – u Maksimir, ponovo je bio senzacionalan događaj u tadašnjem gradu.
»Purger Francek, koji je čitao novine, i naše i strane, pa mnogo toga i znao, a razumio se nešto i u geografiju, toliko se bio oduševio idejom Marka Mileusnića da je sljedeće subote uvečer, u jednoj gostionici u Vlaškoj ulici, dugo i široko tumačio svojim prijateljima kako budući parobrod u Maksimiru neće služiti samo za zabavu, nego će silno podići i ugled Zagrebu. U nastupu zanosa lupio je svom žestinom šakom po stolu i povikao:

I opet pučka veselica. Stigao je parobrod. Mnoštvo zastavica i papirnatih lampiona, rodoljubne budnice i vesele koračnice, pečeni odojci. Unatoč tramvaju, fijakeristi su imali dosta posla. Gotovo da je cijeli Zagreb htio ponovno doći u Maksimir.
A nakon krštenja i blagoslova, parobrod, nazvan »Grad Zagreb«, začas je na pučini Prvog jezera nestao iza dvaju otoka. A parkom je sad zamirisao i – petrolej.