Umjetnost oblikovanja – vrtova, parkova, perivoja datira još od davnih predbiblijskih vremena i od samog početka ima religijsko, magijsko i mistično značenje.
Alkinojev vrt u Homerovoj Odiseji prema najstarijim opisima prikazan je kao raskošan voćnjak ili povrtnjak.
Gotovo sve starovjeke religije imale su svoj mitski perivoj: lzraelci Eden, Asirci Eridu, Hindusi Ida-Varshu, Etrurci Svete šume, a kod svih je tih civilizacija u perivoju gotovo uvijek izražena i sadržana vodilja blagostanja u raju.
S vremenom se oblikovanje prostora razvija i postaje mjestom užitka, ali i ostvarenje intelektualnih i estetskih normi i zahtjeva.
Perivojna arhitektura djelo je čovjeka, a tek djelomično i prirode, oblikovanje nikada nije slučajno i nevažno.
Različita povijesna razdoblja donose razlike u oblikovanju.
ANTIČKI PERIVOJI : Vrtovi Mezopotamije, Perzije, Egipta, Grčke i Rima
Perivoji Mezopotamije nastali su uporabom sustava za natapanje, a smješteni su između rijeka Eufrata i Tigrisa. Osnovna inspiracija perivojnog oblikovanja je biblijski vrt Eden kvadratnog oblika, simbol četiriju rijeka raja, vodeni kanali u sebi sadržavaju sve plodove zemlje.
Babilonski viseći (terasasti) vrtovi smješteni su uz obalu Eufrata, jedno su od sedam čuda antičkoga svijeta, izgrađeni za asirsku kraljicu Semiramidu. Hidrauličkim napravama za navodnjavanje dopremala se voda na terase (oko 809. – 760. pr. Krista).
Perzijski perivoji predstavljani su kao čudo zemaljskoga zelenila.
Egipatski perivoj – izgled perivoja sačuvan je na slikama u grobnicama, na kamenim reljefima koji prikazuju faraonske vrtove, gajeve uz hramove te vrtove uz plemićke kuće. Oblik vrta je pravilan s kanalima za natapanje. Datiraju od 3000. godine pr. Krista.
Stara Grčka – U staroj Grčkoj vrtovi su površine zasađene voćkama u peristilu kuće, na javnim prostorima, u svetim gajevima te prostorima oko javnih zgrada.
Stari Rim – Prvi put se pojavljuje (opus topiaria) topiarij – oblikovanje stabala i grmlja orezivanjem u geometrijske oblike, i to ponajviše šimšira, mirte, crnike, čempresa i lovora. Oblikuju se pravokutni špaliri piramida, prizma, kugla, stožaca, ljudske figure, božanstva, ratne, mitološke ili lovačke scene.
Prvi put se u oblikovanju upotrebljavaju vodena zrcala, kanali i vodoskoci: trijemovi, pergole, sjenice u malim perivojima, paviljoni te ljetne počivaljke, nimfeji.
ISLAMSKI VRTOVI I PERIVOJI
Arapski vrtovi Iskazuju čežnju za Muhamedovim rajem kao mjestom uživanja i zadovoljstva. Glavni elementi oblikovanja islamskih vrtova i perivoja su voda – sveti motiv u obliku vodenih zrcala, fontana, bazena i vodoskoka, prikazuje izraz moći, blagostanja. Služi za stvaranje ugodne mikroklime, boja, kolorita upotrebom cvijeća i raznobojnih keramičkih pločica, miris – uporaba aromatičnog mediteranskog i orijentalnog bilja: lavanda, mirta, jasmin, limun, zumbul, ruže, mimoze…
Isfahan, glavni grad Perzije, osnovan 1598., nazivan je gradom vrtova. Dobro je očuvana španjolsko-arapska perivojna arhitektura. Arapi u Španjolskoj borave od 711. do 1492. pa je i utjecaj u oblikovanju veoma velik.
Vrtove obilježavaju dvorišta s pravilnim geometrijskim tlocrtom.
Najpoznatiji među njima su:
Alhambra, Dvorište mirte – Patio de los Arrayanes, Dvorište lavova – Patio de los Leones i Dvorište čempresa – Patio de los Ciprases u Granadi.
Remek-djelo islamskoga simbolizma Taj Mahal u Agri, Indija, mauzolej je od bijelog mramora – spomenik ljubavi i strasti. Šah Jahan podiže ga u spomen svojoj rano preminuloj ženi Mumtaz Mahal (umrla je pri porođaju svog 14. djeteta).
KINESKI PERIVOJI
Kineski perivoji temelje se na kineskoj filozofiji konfucionizmu i taoizmu, oponašaju prirodu i stvaraju iluziju beskonačnoga prostora. Povezani su sa slikarstvom, pjesništvom, literaturom, skulpturom i arhitekturom.
Prvi perivoj pojavljuje se između 11. i 8. st. pr. Krista i to je ograđen prirodni krajolik namijenjen kralju za lov – Carski perivoj u Pekingu. Kineski perivoj je pun poruka i informacija, pruža mir, služi za meditaciju, razgovor i čitanje poezije.
Osnovni elementi kineskoga perivoja: stijene, arhitektura, voda i biljke (cvijeće i vrtni namještaj).
Kineska poslovica kaže: Lijep vrt ne mora biti veći od mačje kože.
JAPANSKI PERIVOJI
Perivojna umjetnost dolazi u Japan iz Kine u 6. st., a najsnažniji utjecaj na njezin razvoj učinio je zen-budizam. Japanske vrtove karakterizira povezanost kuće i vrta, koji su nedjeljiva cjelina. Glavni elementi oblikovanja japanskog perivoja jesu kamen, voda, biljka i kuća.
Kamen i stijene simbol su prirode, a od sadnog materijala se upotrebljavaju patuljaste biljne vrste sporog rasta, pojavljuje se i vrtlarska tehnika uzgoja i oblikovanja bilja bonsai.
Tri osnovna perivojna tipa: kućni vrtovi, kontemplacijski vrtovi (zen-vrtovi), perivoji za ceremoniju ispijanja čaja.
Kontemplacijski vrt Ryoan-ji u Kyotu, kraj 15. st.
Vrt je od pijeska i kamena, a jedini biljni element je mahovina na kamenu.
Perivoj carske palače Katsura u Kyotu iz 1620. godine, remek-djelo japanske perivojne umjetnosti na površini od 4 ha. Perivoj je zapravo jezero u obliku ždrala i otok u obliku kornjače, simbolizira dugovječni život.
SREDNJOVJEKOVNI VRTOVI, 9. – kraj 15. st.
Božanski vrtovi zatvoreni, nepristupačni prostori ograđeni visokim zidom hortus conclusus.
Korisni vrt ili vrt trava (utilitarni) za uzgoj ljekovitog bilja i bilja za prehranu manjih su dimenzija najčešće smješteni unutar zidova samostana ili grada. Vrtovi za meditaciju, tzv. samostanski klaustar. Vrtovi za uživanje oblikovani su za boravak i zabavu, smješteni pokraj utvrđenoga zamka, utvrde, ograđeni su zidom i kulama. Potkraj 15. st. pojavljuju se u perivoju oko dvoraca s nezaobilaznim topijarijima i labirintima za zabavu plemstvu i pjesnicima. Nakon Križarskih ratova, s Bliskog istoka stižu do tada nepoznate vrste cvijeća i ukrasnih grmova.
RENESANSANI PERIVOJ, 14. – 16. st.
Nastaje u ambijentu renesansne Italije, temelj je europske perivojne umjetnosti.
Perivoj postaje proširenje kuće i prostor stanovanja na otvorenom, pojavljuje se osna simetrija, dubina prostora i usmjeravanje vizura. Uređenje partera je geometrijsko s okomitim alejama i vizurama prema fontanama, skulpturama, paviljonima. Perivoji su smješteni na padini s nekoliko terasa međusobno povezanih stubama i rampama.
Voda je dominantni element u obliku kaskada, vodenih zrcala, vodenih lanaca.
Od biljnih vrsta upotrebljavaju se zimzelene vrste sporog rasta koje se mogu lako oblikovati: čempres, crnika, tisa, lovor, mirta i šimšir. Zanemaruju se prirodni oblici te se na ovaj način iskazuje prevlast nad prirodom, cvjetnim vrstama se koristi u intimnom skrivenom vrtu (giardino segreto).
Prvi put se javlja zanimanje krajobrazni arhitekt.
Najpoznatiji među njima, Pirro Ligori, projektirao je najimpresivniji perivoj renesanse – vrtove Ville d’Este u Tivoliju u drugoj polovici 16. st.
FRANCUSKI BAROK, kraj 16. – 18. st.
Francuski barokni perivoji dio su velike pejsažne kompozicije sa strogim formama i geometrijskim oblicima.
Perivoj se stapa s krajobrazom, nebom, odsjajima u vodi i alejama koje vode u daljinu. Cijeli perivoj može se obuhvatiti jednim pogledom, oblikovani su za velike događaje i raskošne ceremonije. Cijeli perivoj zauzima velike površine do nekoliko stotina hektara.
André Le Nôtre pripada obitelji poznatih vrtlara, slikar je i arhitekt te glavni kreator najvećih baroknih perivoja.
Perivoj dvorca Vaux-le-Vicomte prvo je veliko djelo Le Nôtrea, koje je postalo model i uzor cijelom stoljeću.
U Versaillesu se pokazuje da je perivojna umjetnost odraz vrlo složenih društveno-političkih prilika i statusni simbol za iskazivanje moći pojedinca.
ENGLESKI PEJSAŽNI PERIVOJ, 18. – 19. st.
Potpuno se odbacuju stroge forme i pravilna geometrija u prostoru, nema jednoličnosti, simetrije i neprirodnih oblika. Stil krajobraznog oblikovanja nastao pod utjecajem prosvjetiteljstva, čovjek i priroda nisu kao u renesansnom oblikovanju na suprotnim stranama, sve što je prirodno savršeno je i lijepo, čovjek prirodu više ne podređuje sebi, već od nje uči.
Kompozicija perivoja i osnovni elementi oblikovanja su krajobraz, vegetacija, voda i stijene.
Izmjenjuju se udoline, brežuljci i ravne površine. Voda se pojavljuje u obliku potoka, jezera, ribnjaka, kaskada i nezaobilazan je element oblikovanja.
Prvim kreatorom pejsažnog stila smatra se William Kent.
Četiri su osnovna elementa oblikovanja: teren, vegetacija, voda i stijene.
PERIVOJNA ARHITEKTURA 19. – 20. STOLJEĆA
Pojavljuju se prvi javni gradski perivoji za rekreaciju i edukaciju. Sastavni su dijelovi strukture grada.
Engleska – prva u Europi 1845. godine donijela Zakon o podizanju javnih perivoja.
Najpoznatiji javni parkovi: Hyde Park, Bois de Boulogne i Bois de Vincennes
Njemačka – perivoj uz dvorac Neuschwanstein i perivoj princa Hermanna von Pücklera u Muskau, Laxenburg u Austriji i Central Park u Sjevernoj Americi.
Dvije su temeljne koncepcije pri oblikovanju parkova – ekološka i umjetnička.
Umjetnički pristup – snažnije oblikovanje od 1980-ih godina.
Ekološka koncepcija – promatranje biološkim i ekološkim kriterijima, minimalizacija oblikovanja, nema kreativnosti.
Rezultat ekološke koncepcije – bezlični pejsažni prostor koji ima rekreacijsku, ekološku ili mikroklimatsku funkciju, ali bez ikakvog arhitektonskog, umjetničkog i urbanog funkcionalnog odziva u gradskom prostoru, traganja za identitetom.